Oltar Artemide Elafabolos

Opis

Mali krečnjački zavjetni oltar sa grčkim natpisom, nađen u Ulcinju (antički Olcinium) i čuvan u Muzeju u Ulcinju. Posvetilo ga je **udruženje kamenorezaca** **Artemidi Elafabolos**, „onoj koja gađa jelene“. Na kruni je **pravougaono ležište ispunjeno olovom**, u kome je nekad bio učvršćen predmet koji nije sačuvan. Leksikon arheologije Crne Gore ga opisuje kao udubljenje za posebnu stelu; 3D sken ga je izmjerio i pokazao **kanal kroz koji je olovo sipano**. Da li je tu stajala stela, mala bronzana statueta ili nešto treće, nije utvrđeno. [1]

## 3D sken

Predmet je snimljen 3D skenom, bez dodira. Izvorni model ima **10 miliona trouglova**, sa prosječnom ivicom trougla od oko **0,23 mm**: to je najsitnija mjera oblika koju model čuva. Boja površine snimljena je u teksturi od 8.192 × 8.192 piksela, oko 12,4 piksela po milimetru površine. Mreža je zatvorena, pa su iz nje izmjereni i površina, 2.261,7 cm², i zapremina, 5.280,7 cm³. Za web je model sveden na 150.000 trouglova i teksturu od 2.048 piksela; izvorni sken čuva se za dokumentaciju, tehnički crtež i štampu replika.

## Kamen i oblik

Oltar je nizak i širok: na 3D skenu je **311,6 mm** širok, **212,5 mm** visok i najviše **128,0 mm** debeo. Vujčić i Pelcer-Vujačić daju mjere 31 × 21 × 9,5 cm, i sken ih potvrđuje: 9,5 cm je debljina samog tijela, koja se na skenu kreće od 90 do 96 mm, jer je kamen klesan rukom. Deblji su samo vijenac i podnožje koji ga uokviruju. Iz zapremine modela, 5.280 cm³, masa oltara procjenjuje se na **oko 13–14 kg**. [2] Na kruni su dva valjkasta pulvina, a ispod njih vijenac sa redom zubaca. Na donjoj strani crnim mastilom ispisan je broj 202. [3]

## Natpis

Na prednjoj strani, u četiri kvadratna polja, plitko su uklesana tri reda grčkog teksta. Slova su nejednake veličine; ona u trećem redu stisnuta su u prostor koji je ostao u drugom, trećem i četvrtom polju. Po izdanju Vujčića i Pelcer-Vujačić (2019) natpis glasi:

τὸ κοινὸν τõν λατό- / μον Ἀρτέμιτι Ἐλα- / φαβόλοι

„Udruženje kamenorezaca Artemidi Elafabolos.“ **Tekst je sačuvan cio.** Svuda je uklesan omikron gdje bi klasični grčki pisao omegu, što odgovara skraćivanju dugih samoglasnika u izgovoru kasnog helenizma i carskog doba. Dativ Ἀρτέμιτι je kasni dorski, odnosno sjeverozapadnogrčki oblik; raniji izdavači su ga čitali kao grešku klesara. [4] Urezi su na skenu duboki svega oko četvrt milimetra. [5]

## Ko su bili λατόμοι

Λατόμος je radnik u kamenolomu, onaj koji vadi i grubo obrađuje kamen. Posvetilac oltara nije pojedinac nego njihovo udruženje, κοινόν; **u natpisu nema nijednog ličnog imena**. Takva udruženja javljaju se u izvorima vrlo rijetko. Kamenolome su često radili robovi, osuđenici i prisilni radnici, a slobodni kamenoresci bili su među najsiromašnijima, pa je i rijetkost da se njihovo udruženje uopšte pojavi u kamenu. Strukovna udruženja u helenizmu se javljaju tek postepeno, a naglo ih je više u I vijeku n.e. Nekoliko sigurnih potvrda udruženja kamenorezaca koje navode Vujčić i Pelcer-Vujačić pripada rimskom carskom dobu, od sredine I do IV vijeka n.e. [6] Ako je ulcinjski oltar iz I vijeka p.n.e., **on je najstarija poznata posveta takvog udruženja**.

## Artemida koja gađa jelene

Ἐλαφαβόλος je dorski oblik riječi ἐλαφηβόλος, „koja gađa (obara) jelene“. Istim pridjevom Homerska himna Artemidi naziva boginju „ἐλαφηβόλον ἰοχέαιραν“, onu koja obara jelene i sipa strijele. [7] To je Artemida lovkinja, sa lukom i tobolcem. Kult Artemide Elafabolos bio je raširen po grčkom svijetu, pa sam po sebi ne otkriva odakle su posvetioci došli. [8] Zašto se udruženje kamenorezaca zavjetuje baš njoj, natpis ne kaže.

## Odakle je oltar

Tačno mjesto nalaza nije zabilježeno. Prvi izdavači, Mijović i Kovačević (1975), smatrali su da je oltar izrađen u Ulcinju, ali da su ga postavili kamenoresci došli sa strane, vjerovatno iz Delfa; razloge za to nisu naveli. [9] Vujčić i Pelcer-Vujačić smatraju malo vjerovatnim da je natpis uklesan u blizini mjesta nalaza. Po njima oltar potiče sa šireg jadranskog i jonskog prostora, a dorski oblici ne pomažu da se mjesto suzi, jer je dorskih naselja na obalama oba mora bilo mnogo. [10]

## Kada je nastao

Datovanje je nesigurno. Mijović i Kovačević stavljali su oltar u V–III vijek p.n.e., pretpostavljajući da je savremen ulcinjskim bedemima. Martinović (2011) ga je nazvao vrlo ranim, arhajskim, a zatim datovao u kraj V ili početak IV vijeka p.n.e. Vujčić i Pelcer-Vujačić obje procjene odbacuju. Po njihovoj analizi oblici slova (omikron manji od ostalih slova, gotovo lunatni epsilon, alfa sa jednom vodoravnom prečkom, M sa ravnim, razmaknutim krakovima) upućuju na rani ili srednji helenizam, ali nesigurno; dijalekt dopušta i II vijek p.n.e.; a pomen udruženja kamenorezaca snažno vuče prema kasnom helenizmu ili ranom carskom dobu. Zaključuju da je natpis vjerovatno uklesan u I vijeku p.n.e., ne isključujući II vijek, i ostavljaju mogućnost da je uklesan kasnije od samog oltara. [11]

## Ležište na kruni

Na kruni, između pulvina, 3D sken pokazuje pravougaono ležište 55,3 × 31,6 mm, nešto pomjereno ulijevo od sredine, gledano sa strane natpisa. Od ležišta ka poleđini vodi uzak kanal čiji pod pada prema ležištu: **olovo je sipano sa zadnje strane oltara i oteklo u ležište**. [12] U ležištu stoje dvije mase, 22,6 × 11,2 mm i 25,1 × 15,4 mm, sa centrima 21,9 mm jedna od druge, obje izdužene naprijed-nazad. Po boji se razlikuju od krečnjaka oltara i jedna od druge; od čega su, nije utvrđeno. [13] Oko njih ostaje žlijeb, srednje dubine oko 4 mm, najdublje do 14 mm.

Postupak je poznat iz antike: metalni trn, izliven zajedno sa predmetom, usadi se u rupu isklesanu u kamenu i zalije rastopljenim olovom. Atički natpis iz IV vijeka p.n.e. nalaže da se na vrhu spomenika „namjesti tronožac, izbuše rupe za njegove noge i naokolo zalije olovom“, a u Akvileji je sačuvano kameno postolje bronzane statue u kome su olovom zalivena dva stopala. [14]

## Šta je moglo stajati na oltaru

**Sam predmet nije sačuvan.** Najvjerovatnije je to bila mala bronzana statueta boginje: ležište je izduženo, kakvo traži stojeća figura, a dvije mase 21,9 mm jedna od druge odgovaraju dvama trnovima ispod stopala figure koja stoji sa stopalima uporedo, licem prema onome ko čita natpis. [15] Iz mjera ležišta i proporcija sačuvanih bronzanih statueta izlazi **figura visoka oko 13–15 cm**. [16]

Kako je izgledala, nagovještava sam natpis. Elafabolos je Artemida sa lukom: u kratkom hitonu, sa lukom u ruci i tobolcem na ramenu, kako poseže za strijelom ili odapinje. Taj tip poznat je iz bronzanih statueta helenističkog i rimskog doba, od kraja IV vijeka p.n.e. do III vijeka n.e. Najbliži primjer po vremenu je statueta iz Metropolitan muzeja u Njujorku (inv. 1980.303.3), helenistička, iz III–I vijeka p.n.e., visoka 19,7 cm: Artemida vadi strijelu iz tobolca. Mjesto nalaza joj nije poznato, pa je ona primjer tipa, ne ove obale. [17] Najbliži primjer po mjestu je bronzana Artemida iz Blatnice kod Mostara, iz III–IV vijeka n.e., u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Ona korača, sa stopalima jedno ispred drugog, i stoji na sopstvenom postolju, pa u ovo ležište ne bi stala; pokazuje ipak kako je izgledala mala bronzana Artemida na istočnoj obali Jadrana. [18]

Dvije česte slike Artemide ovdje otpadaju. Figura sa jelenom uz nogu, poput Dijane iz Versaja, traži široku plintu, koja u ležište od 55 × 32 mm ne staje. [19] Artemida sa bakljom, kakvu nosi novac Rizona i kralja Balajosa sa ove obale, jeste zavičajna slika boginje, ali sa drugim atributom: baklja pripada Artemidi svjetlonoši, ne onoj koja gađa jelene. [20]

Ne može se isključiti ni da na oltaru uopšte nije bila figura. Leksikon arheologije Crne Gore ležište tumači kao udubljenje **za posebnu stelu**, uspravnu kamenu ploču usađenu u oltar. [21] Jedini antički tekst koji opisuje zalivanje olovom na vrhu spomenika govori o tronošcu. [22]

## Šta bi pitanje zatvorilo

Između ovih mogućnosti mogla bi odlučiti tri jednostavna pregleda: magnet na masama u ležištu (privlači li ih, u pitanju je gvožđe; ako ne privlači, a mase su teške i sive, olovo); XRF analiza, koja sastav pokazuje bez uzimanja uzorka; i pregled ležišta pod uvećanjem od 10 do 20 puta, gdje bi tri odvojena traga naleganja značila tronožac, a dva uporedna traga stopala figure. **Nijedan od ovih pregleda još nije urađen.**